Ignoriranje upozorenja ekoloških udruga, ignoriranje mišljenja institucija koje se bave istraživanjem biologije mora te na kraju ignoriranje upozorenja institucija koje se bave istraživanjem i strateškim planiranjem na području turizma najbolje svjedoči o bahatosti lokalnih vlasti i nemoći državnih institucija da se zaštiti obala Jadrana kao najvrijedniji dio prostora Republike Hrvatske, a možda i cijelog Sjevernog Mediterana.

Zašto je nasipavanje zagađenje?

Najvredniji dio obalnog područja je tzv. infralitoralni pojas. Infralitporalni pojas je dio mora gdje je prodor sunčeve svjetlosti najveći. Obalna pličina, trajno pokrivena morem. je najproduktivniji dio bentosa. Primarni prizvođači ovdje su fotofilne alge (na čvrstoj podlozi) i morske cvjetnice (na sedimentnom dnu). Na ovom području mnogi se organizmi hrane, nalaze zaklon i razmnožavaju. Bioraznolikost u ovakvim je zajednicama velika, a prirodna obnova ovih naselja oštećenih kao posljedica ljudskih aktivnosti traje jako dugo ako je upoće i moguća. Nasipavanjem se uništava upravo infralitoralni pojas.

Nasipavanje obale se uz rijetke iznimke izvodi otpadnim građevinskim materijalom, obično iz srušenih objekata ili iz iskopa cesta ili drugih objekata. Pored samog uništenja pličine direktnim nasipavanjem, područje uništavanja je znatno povećano zbog odnošenja slobodnih čestica valovima i morskom strujama. Takve slobodne čestice zatrpavaju pridnene morske organizme na mnogo širem području. Primjerice prema ispitivanju koje je provedeno na otoku Krku 1994 godine, nasipavanje na dubinu od 6 m, dovelo je do uništavanja dna do 250m od obalne linije. 
Ukoliko se takva nasipavanja provode na područjima koja su bogata izvorištima slatke vode, tada je šteta višestruko veća zbog posebne vrijednosti tzv. boćate vode gdje se osnovano mogu očekivati posebn vrijedne vrste izlistane u međunarodnim dokumentima kao što je Mediteranean Action Plan ( MAP).
Posebnost nasipavanja je i u tome što obično nasipavanje nikada ne prestaje. Nasute obale more kontinuirano erodira te je za održavanje takvih umjetnih plaža potrebno kontinuirano  dodavati materijal. Na taj način se uništavanje nastavlja dugi niz godina a zagađivanje ja kontinuirano.

Koji su uzroci da je nasipavanje toliko "atraktivno"?
Nekontrolirani razvoj, posebno saturacija prostora uz obalu, ugrožava razvoj turizma kao osnovne gospodarske grane obalnog područja Jadrana. Pritisak na oblanu crtu je svakim danom sve veći, a rješenja se nalaze u radikalnim građevinskim zahvatima na obali. Nekontrolirani razvoj dovodi do pokušaja nekontroliranog širenja obalnog područja na uštrb mora najčešće nasipavanjem.
Tragično je da se najčešće pod krinkom poboljšavanja kupališnih prostora krije vrlo uski interes građevinskog lobija koji na taj način dobija jeftine građevinske deponije te otvara dugoročne građevinske projekte koji su obično financirani iz slabo kontroliranih državnih ili lokanih proračuna.
Republika Hrvatska je 2004 godine donijela uredbu o "Zaštiti zaštićenog obalnog pojasa mora" kojom se nastoji zaštiti obalno područje te gradnju objekata odmaknuti najmanje 70-100 m od obale. Nasipavanjem obale odnosno pomicanjem obalne crte sadašnje "zaštićeno područje" postaje izuzetno atraktivno građevinsko područje. Pomicanje obalne crte je jedan od glavih stvarnih motiva prodora nasipavanja u prostorne planove. Tragično je da se jedna u osnovi pozitivna uredba izigrava na takav način, pa time zapravo postaje uredba o "Uništavanju zaštićenog obalnog pojasa mora". Ne samo da se gradnja nije zaustavila već se najvrijedniji dio mora zatrpava i nepopravljivo uništava da bi se omogućila daljna izgradnja.

Gdje se nasipavanje događa?
Nasipava se praktički na cijelom Jadranu. Split, Crikvenica, Makarska, Bol, Malinska, Rijeka, Pag, Lošinj samo su neke od lokacija gdje se trenutno nasipava ili je nasipavnje planirano.
Najsvježiji primjer pošasti nasipavanja je prostorni plan Grada Crikvenice gdje se planira nasipavati 40-90 m u more u dužini od 3-4 km. Takva ekološka katastrofa inicirana je od strane lokalnih vlasti koje na taj način "uređuju plažne prostore  i grade šetnice uz more" a usput rješavaju građevinsku deponiju za gradilište auto ceste Rijeka – Žuta Lokva te  neke vrlo atraktivne terene uz more pretvaraju u građevinsko područje. Cijena koju treba platiti je uništenje vrlo vrijednih i zaštićenih staništa infralitoralnih čvrstih stijena te infralitoralnih pješčanih dna.

Kakva je zakonska regulativa?
Zakonska regulative obuhvaća "Uredbu o zaštiti zaštićenog obalnog područja mora", "Strategiju prostornog uređenja Republike Hrvatske" te "Deklaraciju o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj". Nažalost iako se na nasipavanje ukazuje na nekoliko mjesta u navedenim dokumentima a napose kod izgradnje marina, nigdje nasipavanje nije izričito zabranjeno. Takva regulativa omogućuje relativno lako izigravanje i manipuliranje odluka lokalih samouprava koje uslijed nemogućnosti sagledavanja problema u cjelini te nedostatnih financijskih sredstava za vlastito financiranje postaju vrlo odani partner građevinskim interesnim skupinama. Negativno mišljenje građana iskazano primjedbama na prostorne planove te protestima i peticijama služi samo kao zanimljivi folklor i u potpunosti je ignorirano od lokalnih i državnih vlasti.

Zbog svega gore navedenog željeli bi iskazati svoje ogorčenje te ukazati na probleme koji će ako se vrlo brzo ne počnu rješavati dovesti do trajnog uništenja jedne od posljednjih prirodnih obala Sjevernog Mediterana.

U Dramlju 14.04.2007
Eko Kvarner – ogranak Dramalj

Dodatno (povezani dokumenti):
 Misljenje Prirodoslovni muzej Rijeka 2007-12-06 00:10:03
 Dramalj-nasipavanje mora B.Blažević.doc 2007-12-06 00:08:48
 Misljenje Dr. M. Kovačić (nasipavanje općenito) 2007-12-06 00:11:40

Nasipavanje u slikama