Sjeverni Velebit je najmlađi nacionalni park u Hrvatskoj, osnovan 9. lipnja 1999. godine, a područje od 109 km2 obuhvaća i nekoliko otprije zaštičenih područja. Tu se nalazi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, botanički rezervati Visibaba i Zavižan-Balinovac-Velika kosa, unutar kojega se nalazi i poznati Velebitski botanički vrt, proglašen spomenikom parkovne arhitekture.

Jedan od najvažnijih razloga za proglašenje Sjevernog Velebita nacionalnim parkom je veličanstveni krški krajolik nastao uslijed otapanja karbonatnih stijena vodom obogaćenom ugljičnim dioksidom, a sastoji se od različitih krških oblika: velikih i malih oblih vrhova, kukova, greda, stupova, tornjeva, škrapa, žljebova i ponikva. Osim površinskih krških oblika voda je svojim djelovanjem oblikovala i različite podzemne jame, spilje i kaverne. Na području Sjevernog Velebita nalazi se 220 speleoloških objekata, od kojih su 98% jame, a najpoznatija je Lukina jama - Trojama dubine 1421m, te je svrstana među najdublje jame na svijetu.

Velebit je prirodna granica između kontinentalne i mediteranske Hrvatske, te se na njegovim prostorima sukobljavaju dvije različite klime, maritimna i kontinentalna, koje su uzrok nepredvidivih vremenskih prilika. Vremenski uvjeti su utjecali na svakodnevni život i borbu za preživljavanjem, pa je specifičnost stanovnika Velebita seoba koja se odvijala ovisno o godišnjem dobu. Kako bi preživjeli teške zime, stanovnici Velebita, su se zajedno sa svojom stokom i urodom, selili u primorska naselja koja su bila bliže putevima prema planini, izvorima vode i obradivoj površini. Čim bi se snijeg počeo topiti planirao se povratak u planine, obično popraćen nekim obredom kojima se se pokušavali obraniti od bolesti stoke i ljudi, nerodne godine i ostalih poteškoća. Sa Velebita stanovništvo se u najvećem broju iselilo iako je za sobom ostavilo kulturnu baštinu koja se očituje u mnogim ruševinama kamenih stanova za ljude i stoku, lokava za napajanje, terasama sa vrtovima i malim njivama.

Flora i Fauna

Na području Parka u dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je oko 1.500 vrsta biljaka, gljiva i životinja. Najveći dio parka prekriven je šumom tamne smreke i jele, hrasta medunca i crnog i bijelog graba, pretplaninske i planinske bukve te mnogim drugim šumskim zajednicama. Sjeverni Velebit specifičan je i po četrdesetak endemskih vrsta kao što su planinski božur, velebitski zvončić, planinčica i runolist.

Životinjski svijet Sjevernog Velebita zanimljiv je i raznolik, te također obiluje brojnim endemskim vrstama. Jedna od najznačajnijih endemskih vrsta je velebitska pijavica, otkrivena 1992. godine u Lukinoj jami i potpuno je prilagođena životu u podzemlju. Živi uglavnom na dubini od 500m, a dosad je pronađena u samo četiri duboke jame u Parku. U NP Sjeverni Velebit je do sada zabilježeno 6 vrsta vodozemaca, 16 vrsta gmazova, do stotinjak vrsta ptica i četrdesetak vrsta sisavaca. Najmnogobrojnija životinjska skupina su leptiri kojih ima preko stotinu vrsta, a neke od najzanimljivijih su apolon, crni apolon, crvenorubi crvenko, uskršnji leptir te mnogi drugi. Ptice su sljedeća skupina po brojnosti, 85 vrsta se redovito ili povremeno gnijezdi u parku, a tridesetak vrsta gnijezdarica nalazi se na Crvenom popisu ugroženih vrsta Hrvatske. Neke od njih su škanjac osaš, zmijar, patuljasti orao i bjelonoktna vjetruša. Među četrdesetak vrsta sisavaca, u Parku možemo pronaći vuka, medvjeda, divokozu, divlju svinju, različite vrste glodavaca, te 11 vrsta šišmiša.