Potaknuti nedavnim medijskim natpisima, o „pucanju turizma po šavovima“ na pojedinim turističkim destinacijama, gdje gradonačelnici doslovno apeliraju da se zbog preopterećenosti i velikih gužvi turisti vrate u jesen ili neko drugo doba godine, kao i vlastitim iskustvom gdje smo na putu za jedno odmaralište doslovno zaglavili u višesatnoj, nepreglednoj koloni automobila, a na odredištu šetali od terase do terase tražeći slobodnu stolicu, odlučili smo ispitati ima li ovakav turizam perspektive za opstanak i što se može učiniti po pitanju dugoročne egzistencije hrvatskog turizma. Možda odgovor na ova pitanja leži u slijedećim pojmovima: odgovorni i održivi turizam.

O ovoj problematici smo razgovarali sa poznatim hrvatskim ekologom, predsjednikom udruge Eko Kvarner, Vjeranom Piršićem, koji kao temeljni problem hrvatskog turizma, ističe turizam velikih brojki. „Danas je u Hrvatskoj prisutan turizam velikih brojki, što se čini kao izgledan put ka propasti. Dva su razloga tome – turizam velikih brojki nerijetko vodi ka devastaciji destinacija, a slikoviti primjer za to su Plitvička jezera gdje se na očigled sviju nas, zbog preopterećenosti ovaj biser pretvara iz nacionalnog parka u obični park. Drugi je razlog “naguranost” turističkih destinacija koja pak dovodi do potpune blokade pojedinih destinacija na vrhuncu sezone, kao što je slučaj u Dubrovniku opterećenom kruzing turizmom ili nekim manjim sredinama gdje općina od dvije tisuće stanovnika otvara resort od tri tisuće kreveta, čime sama sebi utire put ka uništenju resursa, ali i demografskim poremećajima, u smislu da se susreće sa konstantnim nedostatkom radne snage“, ističe Piršić.

Na pitanje o tome kako i gdje vidi budućnost hrvatskog turizma, Piršić odgovara: „Budućnost hrvatskog turizma definitivno leži u održivom turizmu gdje bi se prvenstveno poštivali prirodni resursi, ali i prirodne mogućnosti određene sredine. No održivi turizam sam po sebi nije dovoljan. Vrlo je bitno da taj isti turizam provodimo na odgovoran način. Da održivi turizam ne funkcionira bez odgovornog turizma, možda se najbolje može vidjeti na primjeru jednog hrvatskog eco-friendly resorta koji se u svom poslovanju oslanjao na obnovljive izvore energije i ekološke proizvode, no u svojoj je blizini strogo zabranio održavanje lokalnih manifestacija, čime je turiste doslovno prisilio na potrošnju unutar resorta“.

Piršić dodaje i kako budućnost ne vidi u velikim resortima, već u promjenama dosadašnjeg ustroja i zamjene uloga u turističkoj branši: „Idealno rješenje za održivi i odgovorni turizam je privatni smještaj gdje bi se neukusni apartmani pretvarali u male hotele, iznajmljivači postali domaćini, a turisti gosti. Kroz ovaj bi se vid smještaja gostima ponudilo noćenje s doručkom koji bi se sastojao od autohtonih proizvoda, koristili bi se obnovljivi izvori energije, a istovremeno bi se postigla veća fleksibilnost otvaranja hotela diljem cijele godine“.

Na pitanje smatra li da hrvatski turizam ima potencijala svojim gostima ponuditi cjelogodišnje sadržaje, Piršić ipak odgovara sa dozom skepse: „Privatni smještaj i mali hoteli su definitivno ispravan put ka proširenju turističke sezone. No isto tako, ne treba zanemariti i niz ograničavajućih faktora, poput klimatskih prilika na Kvarneru, zbog kojih od početka studenog naši prostori obiluju padalinama, zatim početka školske godine, što sužava mogućnost dužeg putovanja za velik broj obitelji, ali i nedostatak sadržaja koje zimi možemo ponuditi gostima“. No dodaje i kako smo samo 600-tinjak kilometara udaljeni od velikih središta poput Milana, Beča i Münchena te vikend turizam vidi kao realnu opciju na kojoj može počivati cjelogodišnji turizam u našoj zemlji.